Dijete dolazi u vrtić iz obitelji gdje se osjećalo zaštićeno i sigurno, u njemu nepoznatu okolinu, među nepoznate osobe. Proteći će određeno vrijeme tijekom kojega se dijete prilagođava toj novoj okolini, upoznaje odgojitelje i novu djecu. Dobro je znati što dijete i roditelji mogu očekivati. Tako se spremnije i lakše pomaže djetetu da prebrodi teškoće odvajanja i prilagodbe.
Kako se djeca najčešće ponašaju za vrijeme prilagodbe
Obično je prvi protest. Neka djeca otvoreno negoduju, redovito burno reagiraju kod rastajanja s roditeljima, plaču, odbijaju komunikaciju i ne prihvaćaju pomoć teta. Oni ne prihvaćaju i otvoreno se bune protiv nove situacije. Treba napomenuti da je trenutak rastanka krizni trenutak i da se većina djece nakon što roditelj ode, primiri i zaigra.
Neka djeca prve dane ulaze u sobu bez otpora zainteresirana za nove igračke, da bi se protest pojavio treći dan ili idući tjedan, kada shvate da je odlazak u vrtić svakodnevan, a još se u njemu ne osjećaju sigurno. Burno reagiraju obično mlađa djeca. Starija će poslušno ući u sobu, ali će veći dio dana šutjeti, stajati pokraj vrata, odbijati komunikaciju s tetom ili drugom djecom.
Nakon tjedan dana većina djece se smiruje, ne odbijaju više komunikaciju, ali neka djeca postaju povučena, apatična i tužna. Ponekad burno reagiraju kad roditelji dođu po njih. Ova faza očaja može potrajati jedan tjedan do dva mjeseca.
Ponekad dijete u jaslicama/vrtiću odbija jesti, teško se uspavljuje, nemirno spava i inače je plačljivo bez vidljivog razloga. Zbog razdražljivosti neka djeca lakše dolaze u sukobe s drugom djecom (npr. udare ili ugrizu drugu djecu).
Svi ovi oblici ponašanja su prolazni i kad se dijete konačno prilagodi novom prostoru, djeci, odraslima, novom načinu života i novim pravilima, sve će aktivnije sudjelovati u životu svoje grupe, igrati se s vršnjacima i učiti biti s drugima i za druge.
I kod kuće su moguće prolazne promjene u ponašanju
Neka djeca reagiraju regresijom u ponašanju. Dijete koje je prohodalo opet pribjegava puzanju, dijete koje je nedavno uspostavilo kontrolu stolice, sada opet obavlja nuždu u gaćice, ono koje je komuniciralo riječima sada opet pribjegava gestama i sl. Razlog takvog ponašanja nije zaostajanje u razvoju. U želji da bude zaštićeno, dijete bira ona ponašanja koja mu nude poznatu sigurnost.
Neka djeca postaju prkosna, imaju napadaje bijesa, budu tvrdoglava, pa i destruktivna. Neka loše spavaju i imaju noćne more, odbijaju jelo, mokre u krevet. Druga djeca imaju bolove u trbuhu, glavobolje, umorna su. Ima djece kod koje se pojave neki poremećaji u govoru. Dosta djece ne pušta majku iz vida, ne želi se od nje odvojiti ni za trenutak i traži potvrdu da ga neće napustiti.
Sve ove promjene u ponašanju su prolaznog karaktera. One će nestati kada se dijete prilagodi novoj okolini tj. kada se bude osjećalo sigurno i u vrtiću.
Većina roditelja intuitivno zadovoljava djetetove potrebe za zaštitom i sigurnošću, te s razumijevanjem dočekuje kraj djetetovih, a i svojih tegoba zbog odvajanja. "Prebrižni" roditelji, oni koji su nesigurni i tjeskobni zbog odvajanja, mogu prenijeti tu nesigurnost i na dijete koje i samo postaje još nesigurnije i prilagodba biva teža i duža. Proces odvajanja ne valja ni "požurivati" jer dijete to doživljava kao roditeljsko odguravanje, a ne nastojanje da se osamostali.
|
Kako pomoći da se dijete lakše prilagodi vrtiću |
Poželjno je da prve dane (1-2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Za dijete u jaslicama prvi dan po 1/2 sata, a kasnije sve duže i duže u dogovoru s odgojiteljima. Za djecu u vrtiću boravak prvih dana može biti i duži, ali uvijek u vrijeme igre i aktivnosti, tj. do ručka. Vrijeme odmora je kritično vrijeme pa ga treba ostaviti za kasnije razdoblje kada dijete donekle prihvati novu situaciju. Dobro je da dijete sa sobom ima neku svoju dragu igračku ili predmet koji mu pružaju sigurnost (bočica, gaza i sl.)
Tijekom perioda prilagodbe nije poželjno navikavati dijete na noćnu posudu, odvikavati ga od bočice, dude i sl. Ako željeno ponašanje nije usvojeno do polaska u jaslice/vrtić, bolje je to ostaviti za kasnije kada se dijete prilagodi promjenama u svom životu. Za dijete je to previše "poslova" odjednom.
Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama/vrtiću. Roditelj treba biti smiren, rastanak s djetetom se nije preporučljivo odgađati unedogled. Dugo smirivanje djeteta u garderobi ili ponovno vraćanje samo zbunjuje dijete i ono još više plače. Plakat će duže i kad roditelj ode očekujući ga da se vrati. Vrlo je važno ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem, jer oni postaju važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegova mama i teta razgovaraju ljubazno i s povjerenjem. Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.
Proces prilagodbe završen je kad dijete uspostavi socio-emocionalnu vezu s odgojiteljem tj. kad počne spontano komunicirati s odgojiteljem te izražavati svoje potrebe, osjećaje, misli i sposobnosti.
Želimo vam uspješnu i hrabru prilagodbu i lijepe trenutke u našem vrtiću
Pripremila:
Psihologinja DV Vedri dani
Kontakt: 01/4650350, 01/4650351
E-mail: psiholog.dvvedridani@gmail.com ili psiholog@dv-vedridani.hr
Dječji vrtić Vedri Dani | Makančeva 11 a | 10000 Zagreb | Telefon: 01 46 50 350 | Fax: 01 46 46 359 | E-mail: vrtic.vedridani@zagreb.hr
